Darija Dolanski Majdak

Akademska slikarica

Skyline Revisited

SKYLINE REVISITED  Galerija Matice hrvatske, Zagreb – Patricija Kiš

Umjetnost Darije Dolanski Majdak kontinuirana je potraga za smislom slike danas kao i pokazivanja suvremenosti i dostignuća suvremenih medija u slici. Kako ne napustiti klasičan medij, a opet ostati aktualan i uhvatiti i pokazati duh vremena. I u tu potragu ulaže mnogo emocija, iako ne izgleda tako na prvi pogled u umjetnosti koja je  geometrizirana i racionalizirana. Dakle, razum i osjećaji.

Uspješno spojene suprotnosti nastavljaju se i na slijedećem nivou. Instinktivno osjeća boje i kompoziciju s jedne strane. S druge riječ je o konceptualnom, promišljenom pristupu slici. Pomoću forme kvadrata na specifičan način razvija geometrijska načela komponiranja slike, pa ipak, postupak nije forsiranje tehničke egzaktnosti (M. Šuvaković), već je unutar kvadrata vidljiv trag poteza kistom. Dozvoljena je „nesavršenost“ i spontanost.

Koristeći kao bazu vizualnu abecedu geometrijske apstrakcije, ova nas autorica poziva na igru, budi radoznalost našeg intelekta, zove nas da idemo dalje i tražimo ključ. Naime, svako je platno u logičnom slijedu sa svojim prethodnikom, a i intergralni je dio ciklusa. Slike su, dakle, uvijek u kontekstu, a skale boja se nadovezuju na susjednu.

U konkretnom slučaju to znači ovo: izložba za zagrebačku Galeriju Matice hrvatske nastala je specifično za ovaj prostor i 18 se pokazanih slika dimenzijama prilagođava upravo njemu – sve su slike iste visine, ali različite širine. Koristeći se spoznajama o psihologiji boja autorica simbolikom boja iz dugina spektra direktno utječe na raspoloženje posjetitelja koji se kreće od sobe sa toplim bojama – vedrim, optimističnim i otvorenim do prostorije sa hladnim – melankonija i sjeta, pa opet nazad – ovisno o raspoloženju pojedinca. Neboje se pri tome tretiraju hladno, kao da ih je slikao stroj, dok je na bojama vidljiv potez ruke. Kako bi izbjegla predvidljivost, postavlja neočekivane male kvadrate unutar velikih. Ima nekoliko nivoa čitanja, a forme koje su nabijene asocijacijama dozvoljavaju promatraču slobodnu intepretaciju i užitak stvaranja svog vlastitog svijeta unutar umjetničinog. Siva pozadina koja je prisutna od početka postepeno se gubi i platno u potpunosti „prekriva“ poslijednja slika, ujedno i jedina s jasnim naznakama figuracije – obrisi nebodera na horizontu.

Naziv izložbe „Skyline Revisited“ nastavlja se na izložbu „Skyline“ čije je ime preuzeto sa ikonice na mobitelu. S njima se mogu dovesti u vezu High Tension, Histerija, Chaos Manager, neki od naziva njezinih izložbi, kao nepogrešivi pokazatelj karaktera vremena. Vizualni ekvivalent tim nazivima su ikonice sa mobitela, igrice s playstationa, videa, DVD-a, kompjutera… Ipak, ono što je najviše zanima u suvremenom društvu jest kako digitalizacija i pikselizacija utječu na sliku i kako se prema tome odrediti. Darja Dolanski Majdak njeguje strukturalističko mišljenje, a igra sa vertikalno i horizontalno postavljenim kvadratićima temelj su i njezine ranije umjetnosti. Iako je pronašla svoj znak, umjetnica u svakom ciklusu ide dalje, konstantno preispituje započeti motiv i daje jasno mišljenje. Polazište je geometrijska apstrakcija, a nadogradnja svaki put drugačiji konceptualno promišljeni prostor slike. Istražuje, dakle, nove granice i nove horizonte, doslovno (linija neba) i metaforički.

Umberto Eco u knjizi „Povijest ljepote“ apstraktnu umjetnost opisuje pobunom protiv podaničkog odnosa prema prirodi, ali i prema svakodnevnici jer nudi čiste forme.

Slike Darje Dolanski Majdak poručuju kako živimo u kaotičnom svijetu, a nama treba oaza za smirenje, vizualno utočište od agresivnog bomadriranja vizualnim. Pri tom ne i eskapizam – svjesni smo gdje živimo, samo nam treba malo predaha.

Patricia Kiš